Izvrsno likovno obrazovanje, dar i rad slikarice Natalija Cimeša prate izvrsne osobine otvorenosti, dobrote i hrabrosti. To su ipak rijetki primjeri koje susrećemo u našoj kulturnoj stvarnosti. Obilježavajući 45. godišnjicu smrti prve bh. obrazovane slikarice Adele Behr Vukić rođene u Tuzli 1888. godine, Prvoj samostalnoj izložbi slika Ilhane Hane Ćatić upravo svršene akademske slikarice iz Tuzle, svojim najnovijim slikama priključio se i doajen bh. slikarstva i znameniti galersit – osamdesetdvogodišnji Mevludin Ekmečić Ekmek. Ovdje imamo primjer, da Natalija Cimeša, u izložbenoj postavci svoga ciklusa Korida, praktično predstavlja prve slike Zlatana Nalića. Ekmečić se priključio Ilhani Hani Ćatić kao njezin učitelj crtanja koji ju je pripremao za upis na Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, dakle kao njezin mentor koji je i na ovaj način želi ohrabriti. Ali, za razliku od iskusnog i vremešnog Ekmeka, sličan potez povlači i mlada akademska slikarica i magistrica Natalija Cimeša: među svojim izvrsnim radovima Natalija Cimeša u okviru osobne postavke predstavlja i neobične slike, bez sumnje talentiranog Zlatana Nalića, koji je autodidakt.

        Na slikama Zlatana Nalića pred nama izranjaju čudesni tamni megaliti, s nečitkim zapisima na nepoznatom pismu, koji u tragovima donose njegovu/osobnu snohvaticu, s probljescima u toj tmici kao tajnim znacima, kao osobnom pregnuću, s dubokom slutnjom o bivšem i budućem usudu ovoga trenutno čovjekovog svijeta. Dakle, to je svijest iz potsvijesti, vizualizacija preživljenog i odloženog, neizbježnog. Taj osjećaj na slici nije proročanstvo, to je likovno oblikovan relikt nespoznate stvarnosti koja se u njemu taložila i zato, kao arhetip, nužno, to je i slika njegovog života i budućnosti.

        Zlatan Nalić, dakle, izdaleka ulazi ili iznosi svoju sliku. Njegova slika je apstraktna kao i sve što iz sebe iznosimo na svjetlost dana, a predstavlja krajnje karakterističan izraz njegove unutrašnjosti. Nalić i ne mora biti sasvim svjestan značenja i smisla svoje slike ali važno je da osjetilno, da taktilno bude što bliži i precizniji. Važno je da je ta slika vjeran odraz njegovog osjećanja. I ona to, pouzdano, jest.

        Za nas promatrače i čitače njegovih slika i tajnih znakova koristimo registar osobne osjećajnosti i sposobnosti čitanja njegovoga znakovlja i simbola u crtačkom, figuralnom, apstraktnom i kolorističkom nivou. Ma šta vidjeli osobnim potencijalima, nećemo biti nezadovoljni. A posebno ovaj, eksperimentalni i koloristički nivo njegovih slika, varniči darom i dubinom slikarske budućnosti koja će zaisiti samo od njegovoga rada.  

* * *

        07. 04. 2010.                                                         a. k.