Atif
Kujundžić, književnik. 75 300 Lukavac. Ulica Patriotske lige, broj: 4/1.
Telefon: +387
61 734 977. +387 570 180. E-mail:
kujundzic@gmail.com
_____________ BOSNA i HERCEGOVINA ______________
______________________________________________________
* * *
KAKO
SE DRUŠTVO RAZVIJALO
DO
SVOG
PADA
*
* *
Dragoljub
Vasić:
KARABITUŠA
ZAŠEĆERENO
DOBA 3.
Roman. 2010.
*
* *
Trebali
su se dogoditi knjiga pjesama i dva romana iz trilogije Zašećereno doba da se Dragoljub Vasić opusti i da ugledamo autora izuzetne
invencije i žovijalnog duha kojim ispisuje i svoj treći roman. Ovaj put to je
roman Karabituša. Knjiga koja ulazi u
bit stvari jednoga vremena koje je u dušama mladih ljudi napravilo nemislosrđe
teorije marksističkog shvatanja svijeta i naučnog
socijalizma kao teorije i ideologije organiziranja i razvoja samoupravnog
socijalističkog društva u punoj mjeri otuđene
svijesti, ali i otuđivanja čovjeka od čovjeka i čovjeka od njegovog bića.
Taj lijepi dječak i mladić oštre kose,
vedrog pogleda i bistre misli, koji je pisao pjesme i režirao dramske tekstove,
imao britak jezik i brzu misao, na svojoj koži osjetio je svekoliku blagodat namijenjenu na
dobrobit naše djece. Dragoljub Vasić radio je u Tvornici kao mašinski tehničar, a u društvenim organizacijama koje okupljaju mlade, stizao je na više
strana: Književni klub, Savez izviđača,
dramske grupe, festivali stvaralaštva mladih... I, svugdje dobar i
uspješan.
Ali, da bi jedno takvo društvo djelovalo
u svim svojim elementima, moralo je imati
svoje neprijatelje i protivnike. Kad ih nije imalo, moralo ih je izmisli,
politički proizvoditi kao svoje protivnike sa kojima se mora obračunavat da
dokaže svoju snagu i svoju dosljednost u razvoju i primjeni zauzetih stavova i elemenata za gađanje, da to kažemo vasićevskim jezikom. Društvo, tada,
uzima na nišan i svoje istaknute članove, prednjake – čak, e da im pokaže svoju
snagu i moć. Birokrate, tehnokrate,
liberale, anarholiberale, etc.
U međuvremenu, život se otima i kreće
nekim drugim tokovima za koje su ljudi nepripravni, pad sistema je sve izvjesniji. Kao prapočetak svjetla za jamsku
rudarsku eksploataciju ugljena u rudarskom kraju, rudarska lampa karabituša svijetli kad god je potrebno:
i kad ne radi termoelektrana, i kad crkneakumulator. Osim svega, rudarska karabitušai potencijalna je prijetnja, jer može eksplodirati, baša kao što rudari mogu
postati buntovni.
Dakako, niti u jednom segmentu društvenog
života kao u odgoju i obrazovanju nije moguće uočiti rigidni i autoritarni
karakter društveno-političkog sistema. Vasić to zna i odgojno-obrazovni proces
izvrgava nevjerojatnom podsmijehu, ironiji i persiflaži koja prži popout bacača
plamena. U samom vaspitno-obrazovnom procesu već je došlo do potpunog raskola
među gneracijama, između djece i roditelja, između autoriteta i mladih ljudi u
razvoju, između djece i nastavnika, što obećava bezizgeldnu budućnost. Čak se i
mladi međusobno diferenciraju oko osnovnih pitanja slobode i neslobode.
Izloženi stezi, neslobodi i pritiscima, mladi ljudi se odvajaju od etabliranih
dijelova društva ili ciljano postaju politički i samoupravni karijeristi koji
nose crvene kravate i bijele čarape, aktovke, koji se uredno šišaju i brižljivo
izdvajaju... Duža kosa i slobodnije odijevanje su trajno nepoželjni, kao i
sklonost beat muzici i poeziji.
Vasićevi likovi su brižljivo
karakterizirani imenima i određenim osobinama, novi nastavnik je Murta što znači da je prethodni bi Kurta, učenici ih doživljavaju kao
pojave od kojih jedna sjaše a druga
uzjaše – makar kakva im bila imena i šta predavali – oni su zamorne pojave
koje se protive slobodnom mišljenju i životu. zato je jaz između učenika i
nastavnika sve dublji, odnos sve nesmisleniji. Vasić je dodljedan u svom
nastojanju da donese realnu sliku, što mu polazi za rukom. Sljedstveno
centraliziranoj distribuciji kadrovanastavnici dolaze sa raznih strana svijeta, sa šarolikim imenima, čak i bez
znanja jezika, pred djecom su smiješni, pravi cirkuzaneri, u djeci se javlja
otpor, pa i zločestost. Sukobi djece – učenika i nastavnika pretvaraju se u
nadmudrivanje izavrzlame bez kraja i postaju osnovni sadržaj školskog života.
Vasić je tako knjigu učinio vrlo
interesantnim štivom za čitanje. Knjiga je pravo osvježenje, puna je
nesporazuma i jezičkih bravura i raznih dovitljivosti, specifičnog, vasićevskog humora koji s puno
spisateljske vještine i zajedljivosti razgrađuje isprazne pojave i napuhane
autoritete stvarajući mjesto reagiranja zdravog razuma.
Skoro je izvjesno, kako Dragoljub Vasić
koji je do sada toliko toga rekao iz osobnog iskustva, mora nastaviti ovaj posao ispisivanja
samoga sebe, kao paradigme dijela društvene slike i odnosa koji su vodili u
propast.
U vezi s naprijed rečenim, ali i brojnim
drugim argumentima i razlozima, ovu knjigu preporučujem Izdavaču za
objavljivanje.
* * *
Aprila/travnja, 2010. a. k.
