Sljedstveno uređivačkom opredjeljenju, grafički dizajner /Divna Proportion Design Studio inventivnošću i kreativnošću izlazi iz sebe/ i donosi fotografije i tekst uporedno prelomljen s  prijevodom na engleski jezik, tako da neodoljivo prikazuje život, kao da gledate film! Dakako, umjetnosti se nadgornjavaju i izjednačavaju! Mislite, i, upravu ste! Svaka cjelina počinje grafičkim oblikovanjem teksta u obliku odgovarajućeg slova, pa je prvo B a posljednje O, dok sva zajedno ispisuju ime monografije BROTNJO kroz cijelu knjigu od poglavlja do poglavlja, a na zadnjoj korici čeka Vas fiksiran CD!

 

* * *

        U Općim obilježjima Monografija govori o najraširenijim tipovima tla na području Brotnja, mineralno-karbonatna tla, obojeni tipovi crvenica i smeđa tla. Najmlađa tla su u fluvijalno-aluvijalna u dolini rijeke Neretva, ali ima i erodiranih. Klima, tlo i nadmorska visina određuju floru i faunu na kraškoj broćanskoj visoravni. Vegetacija je mahom zimzelena, pa je krajobraz živopisan tokom cijele godine. Glavno drveće je crnika, igličasta smreka, lovor i božikovina.Potiskivanjem šuma crnike, pojavljuje se šikara/makija porijeklom od istih vrsta. Od listopadnih vrsta pojavljuje se hrast medunac, bijeli grab, crni jasen, cer, drijen i tilovina, od endemskih vrsta najčešći je šipak/nar. Pravu atrekciju, naročito u toku cvjetanja predstavljaju kadulja, zanovijet, vrisak i drača. Krajobraz je koloristički vrlo raskošan, boje se mijenjaju u toku godine. Poznata je i dragocjena broćanska smokva, ali je vrlo raširen i badem, orah, višnja, trešnja, murva/dud, šljiva, kajsija, a postoje i divlje vrste voća, tzv. šumskog voća:drin/drijen, kupina, trnina, glog itd. Na glasu je hercegovački duhan. Biljni i životinjski svijet sasvim su prilagođeni kamenitom tlu. Brotnjo ima površinu od 181 kvadratni km, skoro je podudarno s površinom općine Čitluk i ima cca 17.500 stanovnika. Kao plodna kr/a/ška visoravan, izdvojena je i zasebna geografska cjelina koja se prostire 15 km južno od Mostara. Prosječna godišnja temperatura kreće se od 12,20 do 15,30 stepeni Celzijusa. Prosječna godišnja količina padalina iznosi 1.500 mm po metru kvadratnom. Pušu Bura– hladan i suh i Jugo – vlažan i topao vjetar. Pravac pružanja broćanske visoravni je dinarski, a nadmorska visina 150 do 250 metara. U takvim uvjetima ova oblast biiva i staništem zeca, lisice, jazavca i mnogobrojnih ptičjih vrsta,

        Općina Čitluk podijeljena je na šest župa: župa Krista Kralja Čitluk, župa Čerin, župa Međugorje, župa Gradina, župa Gradnići i župa Tepčići-Ploče. Općina Čitluk etnički jedna je od najhomogenijih u Bosni i Hercegovini, 98% stanovništva po naconalnosti su Hrvati. Približno polovina stanovništva bavi se poljoprivrednom i polovina nepoljoprivrednom djelatnošću.

 

* * *

        Porijeklo imena Brotnjo/Broće vezuje se za postojanje i raširenost biljke /Rubia peregrina /rukodrž/ koja je kao zimzelena biljka raširena u primorju i na otocima. Druga vrsta broća /Rubia tinctorum/ kao smonikla uspijeva u istom području, ali i kao kultura koja se puno uzgaja, jer njihov samljeveni podanak/korijen služi za spravljanje vrlo kvalitetne i cijenjene boje broćevo crvenilo. Riječ j o jednoj od najstarijih boja, posebno na Istoku, odakle je i donesen korijen broćapod imenom lizari ili alizarin. Ta praksa je napuštena i izumljen je umjetni alizarin, ili rubia peregrina. Broća se više ne uzgaja radi pravljenja boje, ali samoniklo raste. No Brotnjo je po broći dobilo ime i to biva prvim slovom u bogatoj povijesti ovoga kraja. A, povijest je svjedokom vremena, svjetlost istine, život uspomene, učiteljica života, glas davnine...

        Dolaskom Austrougarske u Bosnu i Hercegovinu, došli su i ugledni znanstvenici i istraživači, intenziviran je interes za bh. prošlost do antičkog i prapovijesnog doba. Za prapovijesna gradinska naselja i prapovijesne kamene komile – tumuluse posebno se interesirao Ćiro Truhelka, ali i drugi istraživači Vaclav Radimsky, F. Fiala...Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu publicirao je njihove radove, koji su tematizirali i brojne antičke/rimske lokalitete, potom lokalitete brončanog doba, to su lokaliteti Biletići, Blatnica, Čalići, Hamzići, Krehina Graca, Čitluk, Dragićina, Kručevići, Međugorje, Ograđenik Mali, Ograđenik Veliki; Paoča, Služanj, Tepčići, Vionica itd. Karlo Patsch je još 1904. istražujući rimske arheološke lokalitete i njihovu epigrafiku  ustvrdio da je Brotnjo za predrimsko doba imalo brojno stanovništvo..., a to su omogućavali povoljni klimatski čimbenici, plodno i izdašno zemljište, bitni činitelji privređivanja i života...

        Evidentni su dokazi i nalazi koji svjedoče o dosta ranom i davnom susretu civlizacija Grčke i Rima na ovim prostorima: novac, epigrafika, umjetnine, putovi, raskrižja, mjesta vojnih logora, ostaci naselja, groblja... a najznačajniji dokazi nađeni su u Blatnici, Blizancima, Čerinu, Gradnićima, Grljevićima, Hamzićima, Međugorju, Služnju, Tepčićima, Žitomisliću... bili su to alati, ukrasni predmeti, upotrebni predmeti i umjetnine, nakit, natpisi...

        Srednjovjekovno razdoblje objašnjava i etimološko  značenje riječi Brotnjo ili Broćnjo, koje se pominje u dubrovačkom dokumentu od 7. siječnja 1307. godine, kao područje u Humu. U XIV stoljeću Brotnjo izbija u prvi plan u široj zajednici župe Večerići, kada ban Tvrtko I, sa majkom Jelenom i bratom Vukom i dvorskom svitom prvi put dolazi u Humsku zemlju, odsjeda sa pratnjom i dvorskom kancelarijom upravo u Brotnju. Obavlja uredovne poslove i izdaje povelju – darovnicu Vlatku Vukosaliću i njegovom rodu, na mjestu Suha, na Prozračcu.

        Zna se iz tih vremena da su Radivojevići, Jurjevići, Vlatkovići, gospodari zapadnog Huma. Da su poznati rodovi u Brotnju Milatovići, Komlinovići, Nimčići. Da su Milatovići vojvode, knezovi i tepčije. Da su ugledna obitelj Komlinovići imali posjede u okolici Blatnice i susjednih sela, a stećci su im i dana na obiteljskom groblju u Bakrima u Blatnici. Kao kulturni preostaci srednjeg vijeka na prostoru Brotnja najvažnijima se drže stećci kojih ima u skoro svim broćanskim naseljima, u Blatnici, Blizancima, Čalićima, Čerinu, čitluku, Dobrom selu, Dragićini, gradnićima, Hamzićima, Krehin Gracu, Krućevićima, Vionici, Ograđenicima, Paoči, Služnju, kako gdje na jednom ili čak sedam lokaliteta. Stećci su raznih oblika i dekoracije, namijenjeni pojedincima, a zapisi govore da su postavljeni u trećem desetljeću 15. stoljeća. O Brotnju puno govore toponimi koji sugeriraju porijeklo stvari: Crkvina, Crkvište, Blatnica...

        U teritorijalno političko-upravnom ustroju Osmanlijske vlasti, Brotnjo je činilo zasebnu upravnu jedinicu – Nahiju Brotnjo. Upočetku, Brotnjo je bilo pripojeno Nahiji Mostar u istoimenom Vilajetu Mostar, Hercegovačkom sandžaku. Poslije Velikog Bečkog rata, 1683. – 1699., Osmanlijska uprava slabi, prestrojava se i povlači, granice se mijenjaju i pomjeraju. Početkom 18. stoljeća, Brotnjo ima 25 sela i jedno gradsko naselje – Gabela. Početkom 19. stoljeća u Bosni i Hercegovini jača pokret za autonomiju, a protiv reformi osmanlijske centralne vlasti, što se razvija u pravi građanski rat između Porte i branitelja pod vođstvom Husein-bega Gradaščevića. No, zahvaljujući pristašama Porte, otpor je slomljen, a Ali-aga Rizvanbegović je nagrađen. U vrijeme Omer-paše Latasa učinjeno je više značajnih upravnih i političkih promjena u Bosni i Hercegovini. Ukinuti su nazivi sandžak i kadiluk, uvedena je organizacija na provincije /ajalete/, kajmakluke /okružja/, mudriluke /kotareve/. Kmetovi su bili nezadovoljni, reforme nedostatne da poprave i promijene stanje stvari. To dovodi do ustanka 1875. – 1878. u čemu značajnu ulogu imaju aspiracije Srbije i Crne Gore prema teritoriju Bosne i Hercegovine.

        Istovremeno je Ilirski pokret imao utjecaja među bosanskim i hercegovačkim Franjevcima. Ustanak koji je počeo u okolini Gabele početkom lipnja 1875., vodio je don Ivan Musić, a glavna osoba u ustanku s područja Brotnja bio je Bajo /Petar / Božić komandir Rašnjanske čete i bio je suglasan sa koncepcijom ustanka koju je ponudio Mićo Ljubibratić u borbi svih potlačenih protiv osmanskog jarma. Organiziranog opismenjavanja nije bilo. Nositelji elementarne pismenosti, u ograničenom obimu, bili su katolički svećenici, uglavnom franjevci.       

        Stanje pismenosti na prostoru Brotnja u osmanskom razdoblju može se ocijeniti kao iznimno nedovoljno. Poznata su imena jednosg broja franjevaca kao fra Luka Smoljan iz Međugorja, koji se pominje od 1661., don Mijo Grbavac iz Dobrog Sela. Ali-aga Rizvanbegović kao vezir samostalnog hercegovačkog ejaleta, podupirao je inicijativu za osnivanje posebnog Hercegovačkog apostolskog vikarijata, što je i uslijedilo 1847. godine. Za Brotnjo je osobito bila važna franjevačka pučka škola u Gradnićima, koju su pohađala djeca iz većine broćanskih naselja od osnivanja 1867. godine.

 

* * *

        Iz ranijih razdoblja, nije sačuvana obiteljska kuća u Brotnju, a s kraja osmanskog doba, kuće su solidnije zidane od kamena koji je povezivan krečnim malterom, pokrivane su šindrom ili kamenim pločama, pa postoji manji broj sačuvanih objekata. Kuće su umjesto prozora imale puškarnice, a svjetlo je uglavnom ulazilo kroz vrata. Vatra je ložena na ognjištu, na kojem se i kuhala hrana i pekao kruh, a s kojega se zagrijavao kućni prostor u toku zime. Pokućstvo je bilo pretežno drveno, potom zemljano – grnčarija, stočić – tronožac, stolac sa naslonom, šćemlija, objedovalo se za sinijom, hrana i drugi kućanski predmeti smještani su na police, u ormare – dolape, ambare i koševe. Badanj, škaf, bačva, burence služili su kao i sada za preradu, smještaj i čuvanje vina i rakije. Burilo, bucet i bukara bili su namijenjeni za vodu. Za mužu, preradu i držanje mlijeka služile su razne drvene posude, kabao, kablić, kaca, sirištak. Tu je bila i bešika te razni sanduci, prostiji, ukrašeni, rezbareni. Od posuđa tu su bili kotlić, lonac, kotao, tepsija, brozvik i tava, a stalni inventar na ognjištu bio je sadžak, sač, saksija, pala/lopar, maše i žarač, itd.

 

* * *

        Poslije Berlinskog kongresa i mandata datog Austrougarskoj Monarhiji da okupira Bosnu i Hercegovinu pod izlikom da sredi unutarnje prilike poremećene i ustankom 1875. – 1878. Što se zbivalo u Brotnju, ostalo je zabilježeno u sjećanjima suvremenika – osoba iz ovih krajevafra Anđela Niuća, fra Duje Ostojića i fra Filipa Sivrića. Pacifikacijama i konsolidacijama Austrougarska je pristupila zavođenju redovite civilne uprave i postupno gradila svoj administrativni – upravni i sudski aparat vlasti.

        Uspostavljena je Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu sa sjedištem u Sarajevu, koja nije bila odgovorna narodima BiH... BiH je bila podijeljena na okružja, pa Brotnjo nije ostalo cjelovito, već je funkcioniralo kao Brotnjo Donje i Brotnjo Gornje, a obje općine pripadale su Kotaru Mostar i Okružju Mostar. Popis pučanstva izvršen je 1879. godine. Brotnjo Donje ima 4.197 stanovnika, od kojeg broja su 3.553 Hrvati katolici, 428 Muslimani, 218 gčkoistočni /Srbi/. Općina Brotnjo Gornje sa sjedištem u Čerinu ima 1879. godine 3293 stanovnika u 10 naseljenih mjesta Blatnica,Buhovo,Čalići, Čitluk, Dragićina, Hamzići, Ograđenik Donji, Ograđenik Gornji i Služanj, bilo je to 3.197 Hrvata rimokatolika i 96 Muslimana. Međugorje i susjedni Zvirovići, koji su u crkvenom životu pripadali župi Brotnjo u Gradnićima u popisu 1879. bili su u upravnoj općini Ljubuški. Međugorje je tada imalo 79 kuća i 82 obitelji, a ukupno 643 stanoovnika, od toga 330 muških i 313 ženskih osoba. Po konfesionalnoj strukturi 642 Hrvata rimokatolika i jedan /1/ Musliman.

        Itd. S malim odstupanjima i narednih godina.

 

* * *

        U vremenima Austrougarske uprave, posebno u gospodarskom smislu i  nivou materijalnog stanja, Brotnjo nije bilo nikakav prioritet u planovima Zemaljske vlade BiH i Zajedničkog ministarstva financija – Odjela za BiH, tako da se nije ni osjetio neki boljitak izuzev izgradnje kolskog puta Ljubuški Mostar. Izgradnja kolskog puta Čitluk – Žitomislić najavljena, ali nije realizirana. Neriješeno agrarno pitanje, produciralo je razne zloporabe i čak – nasilje. Austrougarska je nastojala riješiti to pitanje agrara, ali neuspješno, jer su opcije bile neprihvatljive. Stanovništvo Brotnja je u tim vremenima temeljilo svoju egzistenciju na razvoju zemljoradnje i stočarstva, žitarice, povrtlarske kulture, vinova loza, duhan. To je i vrijeme u kojem počinje i razvoj zadrugarstva krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Zadrugarstvo je krenulo u Gradnićima, Čerinu, Čitluku i Međugorju.

        Bila su to vremena u kojima se Hrvatima oštro osporavalo pravo na uporabu nacionalnog imena u nazivima društava, udruženja, škola i drugih ustanova. Istodobno su Srbi oživjeli crkvenoškolsku autonomiju, a Muslimani vjersko-mearifsku i prosvjetnu autonomiju. Prvi svjetski rat Brotnju je donio bijedu, neimaštinu, glad, boleštinje i pomor. Godina 1917, bila je nerodna. U rješavanju tih problema posebno se osjetio angažman fra Didak Buntić. Isticao se i međugorski mjesni župnik Stjepan Bićanić, učitelj i upravitelj Narodne osnovne škole u Međugorju. To su ljudi koji su na sve načine iznalazili rješenja za prikupljanje žita i prehranu stanovništva. Prestanak Prvog svjetskog rata i rodnija godina dogodili su se 1918.

        U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca od 1918. do 1941., Međugorje sa 32 sela pripadalo je užem kotaru Ljubuški. Broćanska sela bila su podložna Poglavarstvu seoskog kotara Mostar. Od 1927. formirane su općine Brotnjo Donje sa sjedištem u Čitluku i naseljima: Bijakovići, Čitluk, Gradnići, Krehin Gradac i Šurmanci i Brotnjo Gornje sa sjedištem u Čerinu i naseljima: Blatnica, Cerno, Čalići, Dragićina, Hamzići, Ograđenik Donji, Ograđenik Gornji i Služanj. U isto vrijeme i istom Uredbom, formirana je općina Zvirovići koju su sačinjavala sela: Bijača, Međugorje, Stubica, Cerno, Studenci, Zvirovići, Zvirići i pripala je kotaru Ljubuški koji je imao šest općina: Drinovci, Humac, Ljubuški, Posušje, Vitina i Zvirovići. Teritorij Bih ovom podjelom rascjepkan je i uključen u sastav Vrbaske, Drinske, Zetske i Primorske banovine.

       

* * *

        Izbori za Ustavotvornu S kupštinu /Konstituantu/ održani su 28. studenog, 1920. Demokratska stranka dobila je 92 mandata, Narodna radikalna 91, Hrvatska pučka seljačka stranka 50, a ostale stranačke liste znatno manje. Drugi skupštinski izbori 18. ožujka, 1923. provedeni su u znaku brojnih zakonskih i drugih manipulacija i špekulacija. Potom je došla monarhofašistička šestosječanjska diktatura 1929. poslije koje su prvi izbori provedeni 8. studenog, 1931. Izbori 1935. protekli su u znaku terora i nasilja. Istaknute su tzv. zemaljske ksndidatske  liste – Bogoljuba Jevtića, dr. Vladimira Mačeka, Dimitrija ljotića i Božidara Maksimovića.

        Kapitulacijom Kraljevine Jugoslavije, uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska, teritorijalno podijeljena na deset župa. Jedna od njih /VII/ bila je Velika župa Hum sa sjedištem u Mostaru. Župa je administrativno podijeljena na šest kotara: Konjic, Ljubuški, Metković, Mostar, Nevesinje i Posušje. Kotari su bili podijeljeni na upravne općine. Područje Brotnja bilo je u sastaqavu kotara Mostar, koji je imao deset upravnih općina. Dvije su bile na Prostoru Brotnja: Općina Donje Brotnjo sa sjedištem u Čitluku i Općina Gornje Brotnjo sa sjedištem u Čerinu.

 

* * *

        U 20. stoljeću Brotnjo je bilo u različitim zajednicama i političkim ustrojstvima. U sastavu Austrougarske carevine do 1918. godine; u Kraljevini Srba Hrvata i slovenaca, kasnije u Kraljevini Jugoslaviji, u Banovini Primorskoj, Banovini Hrvatskoj, od 1941. u Nezavisnoj državi Hrvatskoj - Velika župa Hum, u Socijalističkoj Jugoslaviji 1945. – 1991. u Bosni i Hercegovini, u Federaciji BiH – u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Bilo je to vrijeme nesumnjivog napretka na mnogima pravcima, ali i vrijeme stradanja, progona, režimskih samovolja i teškog života, patnje, siromaštva, nesigurnosti, neimaštine – vrijeme Prvog i Drugog svjetskog, a potom i domovinskog rata. Hrvati su već od Austrougarske osjetili nesklonost povezivanja Hrvata sa Hrvatskom državom, a to se nastavilo. Puno je ljudi i obitelji stradalo i nestalo. Poslije Drugog svjetskog rata, pod raznim izgovorima provođena je nesmiljena i teška represija, ljudi du bili u punoj neizvjesnosti, a narod zabrinut, poratna pobjednička euforija je harala u raznim vidovima, ideologija, ateizacija, drugi svjetonazori... Stvari su donekle smirene krajem šezdesetih kada je zaključen i Protokol između Svete Stolice i SFRJ u Beogradu. Hrvatsko proljeće proizvelo je smjenu hrvatskog rukovodstva... Potom je došla 1974. i novi Ustav koji je republikama i autonomnim oblastima proširio ovlasti... Potom je srušen Berlinski zid a procesi su dobili zamajac za ubrzanje...

        Uslijedile su mogućnosti drugačijeg organiziranja kao poticaj razvoju. Hrvati su se oslanjali sami na sebe i nastojali savladati besmislene otpore osobnoj samobitnosti. Pojavili su se novi ljudi, obrazovani u Hrvatskoj, Brotnjo je diglo glavu. Brotnjaci su se osobno izborili za svaki trenutak samosvijesti. Naprosto, to su takvi ljudi, koji se ne daju i ne predaju, koji o svemu imaju stav. Ova monografija pravo o tome zorno svjedoči.

        Riječ je o ljudima kozmopolitske orijentacije, otvorenima prema cijelome svijetu radi Dobrote i Humanizma. Riječ je o ljudima koji znaju sve o osobnoj i narodnoj patnji, riječ je o ljudima  koji žele presjeći i prekinuti taj zatvoreni krug ubojit po kraj i ljude.  To su ljudi koji su svjesni kakve i kolike gubitke je imalo Brotnjo u minulim vremenima. U Drugom svjetskom ratu Brotnjo je izgubilo 11,73% svoga muškog stanovništva između 20 i 40 godina, ili 1.701 čovjeka, većim dijelom na križnom putu od Koruške, Štajerske, slovenije pa dalje do konačne blajburške tragedije. Čitlučki list je 1995. godine objavio imena postradalih u nastavcima. Riječ je o gubicima koji su nastali nemilosrdnim ubojstvima i u samom Brotnju, preko 60 fratara, ali i drugih ljudi bez obzira na dob i spol, partizani su tako od pobjednika u Drugom svjetskom ratu, metamorfozirali do izvršilaca strašne odmazde. /www.pobijeni.info./      

 

        Od 1990. Brotnjo ispisuje nove stranice svoje povijesti. Općinsko središte razvijeno je u lijep gradić i ugodno mjesto za življenje. Gospino ukazanje u Međugorju – Bijakovićima kamen je međaš i prekretnica  u povijesti razvoja Brotnja i putokaz za vjerski turizam velikih mogućnosti. Perspektiva razvoja je sve jasnija jer je sve veći broj obrazovanih ljudi sa smislom i energijom za innicijativu u poduzetništvu.

 

* * *

         Početak devedesetih 20. stoljeća nedvosmisleno je zaprijetio ratom, posebno u BiH. Prema Odluci Predsjedništva SFRJ, Jugoslavenska armija pokrenula je u postupak oduzimanja dokumentacije i naoružanja Teritorijalne odbrane. Cijela stvar je postala vrlo ozbiljna posebno iz razloga jer je Jugoslavenska armija naoružavala srpski narod, a efektive iz Slovenije i hrvatske nakrcavaloa u BiH. Propagandni ideološki rat je bio u punom uzmahu. Slovenci su bili austrijski konjušari, Hrvati – ustaše, Muslimani – Turci i Srbi muhamedanske vere, Makedonci – nepostojeći narod, etc. Srpski rezervisti su gomilani u BiH, Srbi iz Hrvatske također, proglašavane su srpske autonomne oblasti – SAO, rušeni su balvani preko saobraćajnica, minirani mostovi, itd. U ljude ulazi strepnja, počinju se okupljati, samonaoružavati, stražariti, osiguravati... Srbi su bez ustručavanja koristili sva raspoloživa sredstva od automatskog naoružanja, artiljerije, oklopnih vozila, avijacije do bojnih otrova.

        Imajući u vidu opako iskustvo, Brotnjo se naoružalo i             organiziralo imajući u vidu da se mora odbraniti, ali i pomoći Republici Hrvatskoj u odbrani, u uvjetima vrlo komplicirane pozicije koju je režirao Beograd. U Čitluku su formirane i opremljene tri pješačke satnije, organiziran je protivzračna odbrana i sve drugo što je potrebito za suprotstavljanje Jugoslavenskoj rmiji i efektivama kojima je raspolagala radi stvaranja Velike Srbije prema memorandumu SANU iz 1989. 

       

* * *

        Prema istraživanjima koja je u dubrovačkim arhivama proveo Marko VegoBrotnjo se prvi put spominje u pisanim dokumentima 1306. godine, a biskup Marijan Lišnjić zabilježio je svoje pastoralne pohode Hercegovini 1668., 1670. i 1672. Tada je u župi Broćno postojala samo jedna katolička crkva sv. Jurja sa hrvatskim svećenikom na čelu koji je bio glagoljaš zapadnog obreda. Pretpostavlja se da su na područje Brotnja franjevci došli početkom 14. stoljeća i osnovali Bosansku vikariju oko 1340. a papa Urban V je 1369. bulom Odor vestrae famae laudabilisfranjevcima predao svu župnu upravu u Bosni i Hercegovini, a od 1444. na istom prostoru niko nije smio vršiti dušobrižničku službu bez franjevačkog dopuštenja. Franjevci su u današnjih Hercegovini imali svoje samostane u Mostaru i Ljubuškom. O katolicima u Brotnju pastoralnu skrb, vodilli su franjevci iz Samostana u Mostaru i Ljubuškom. Prema mišljenju dr. fra Dominka Mandića i jedan i drugi samostan nastali su u vrijeme vladavine hercega Stjepana Kosače Humom, 1435. – 1436. godine. Veću pažnju posvetili su Brotnju nakon uništenja ljubuškoga i mostarskoga samostana, 1563., najprije franjevci iz Zaostroga, a potom iz Živogošća.

        Najstariji pomen hercegovačkih župa u osmanlijsko vrijeme potječe iz 1599. Riječ je o popisu datiranom 2. travnja 1599. Popis donosi nazivlje šest župa koje su služene iz Zaostroga: Lapčanj, Podjezerje, Nadjezerja ili Međujezerje /sve tri u današnjoj Dalmaciji/ te Veljaci, Čitluk – Gabela i Međugorje. Kao naselja u međugorskoj župi spominju se i Bijača, Hardomilje i Ljubuški. Svaka od navedenih župa imala je je dnog svećenika, jedino je Gabela imala župnika i kapelana.

 

* * *

        U jednom dokumentu iz 1623, navodi se da samostanu u Živogošću pripadaju tri velike Župe: Živogošće, Zavojane i Mostar. Župa Mostar, zajedno sa Blatom i Brotnjom imala je oko 1630. oko 300 katoličkih obitelji, što znači oko 3.000 žitelja. Župe su bile fleksibilni oblici organiziranja, po potrebi mijenjale su obim i broj stanovništva, sjedišta. Brigu o župama sve češće preuzimali su samostani. To je vrijeme i jačanja kreševskog samostana... Makarska biskupija obnovljena je 1615., pa područje Hercegovine i Brotnja obilaze makarski biskupi, što je potrajalo oko 100 godina, do 1735., kad je osnovan apostolski vikarijat u Bosni. Biskup makarski fra Bartol Kačić – Žarković /1615. – 1645./ u svojim izvješćima redovito spominje župu Brotnjo pod upravom franjevaca iz samostana sv. Križa u Živogošću.

        Tako se župa Brotnjo spominje u izvješćima iz 1626. Kada je imala oko 300 obitelji. Pohodi ih biskup 1633. kada krizma 1564 osobe i šest žena prima u Katoličku crkvu /Inače, prema Anićevim navodima   u te župe nije mogao ući ni jedan biskup otkako ih je turski car osvoji! To je pogodovalo širenju vjerske zaostalosti, mada nije bio rijedak slućaj da se svećenstvu obraćaju i muslimani raznim povdima/. Komunikacija sa pastvom često je bila uvjetovana visokim davanjima Turcima u novcu i naturi. Ljudi su se željeli ispovjediti, tražili su zapise za bolesne, posvećenje vode protiv štetočina, itd.

 

        U ta vremena sežu i iz njih dolaze tri najstarija popisa pučanstva. dvojica apostolskih vikara, fra Pavao Dragićević i fra Marijan Bogdanović, ostavili su iza sebe dva iznimno vrijedna popisa katoličkog pučanstva u Bosni i Hercegovini. Iznimno vrijedan popis načinio je i fra Augustin Miletić a na temelju svojih pohoda vikarijatu 1807. i 1812. godine. Prema njegovim navodima 1813. čak 31 selo pripada općini Brotnjo! Sjedište župe Brotnjo nalazilo se u gradnićima barem od 1761. godine koji su u to vrijeme bili malo selo. Biskup Bogdanović izvješćuje, kako je u to vrijeme /1768./ u Gradnićima bilo samo 11 obitelji sa 111 žitelja. Prezimena su gila: Galić, Prskalo, Erić, Pehar i Bešlagić. U Gradnićima se nalazila fratarska kuća u kojoj redovno stanuje župnik / u kuću je biskup bio vrlo prijazno primljen i tu je prenoćio!/

        Za uvid u stare broćanske župne matice najvažniji izvori su matične knjige – krštenih, umrlih, vjenčanih i krizmanih – stare župe Brotnjo sa sjedištem u Gradnićima. Korišten je jzik Crkve, koji je bio latinski tokom 18. i 19. stoljeća. Jedino je don Jure Stojić napravio oko 120 upisa bosančicom. Prvi upis latinicom i hrvatskim jezikom potječe iz 1865., ali je, po svemu sudeći naknadno unesen u maticu. Hrvatski se jezik počinje trajno koristiti u maticama od sredine 1899, s početkom župnikovanja fra Pija Knezovića – Bage.

 

* * *

        Brotnjaci su po svemu na glasu vjernici, beskrajno odani Nebu i Božjoj Dobroti. To je pouzdano i glavnim razlogom pa su kroz evidentna i sva povijesna iskušenja uspjeli proći a ostati svoji. Nemilosrđe Prirode i Božja Dobrota učinili su i Brotnjake ljudskom konstantom na cijelom prostoru Brotnja. Na Ivandan, 24. lipnja, 1981. o suncostaju ukazje se Gospa u Bijakovićima, u Međugorju. Od tada više ništa nije isto u Međugorju i Brotnju. Istini se rado i svim sredstvima suprotstavljaju stavljajući je u iskušenje, povrijeđujući je kao i svakog Pravednika, ali je istini dato i da Pobijedi, normalno, prirodno i bez osvete, bez posljedica po kukolj koji se suprostavlja rastu žita. Na trenutke, situacija je bilqa vše nego dramatična. Vidioci ukazanja su privođeni i saslušavani u policijskoj postaji, vođeni liječnicima i psihijatrima kako bi se ispitalo njihovo duševno zdravlje.

        U cijelu priču je upleteno puno nekorektnih stvari. Mjesni biskup mons. Žanić je na dan zaštitnika sv. Jakova u svojoj propovijedi izrijekom je ponovio da djeca ne lažu. Nebeska Majka predstavila se u kolovozu te godine riječima: Ja sam kraljica mira. Mir je osnovna riječ i sažetak svi Gospinih poruka. Međugorje je izdržalo sva protivljenja, himbe i nijekanja, sva propitivanja vidilaca nisu mogla dovesti u sumnju njihovo viđenje. Ljudi koji su otkrili Boga postaju postajniji u stavu, jer su osnažili svoju vjeru. Međugorje je postalo konkretna ponuda vjerskog turizma i tako izuzetan zamajac razvoja ne samo za Međugorje, već za Brotnjo. Međugorje je postalo mjesto prihvata i razumijevanja svih ljudi – to je revolucija mira i ljubavu – naočigled, a ljubav je najvećasnaga pozitivnih promjena. Kultura ljubavi, pretpostavka je politike mira – kaže se izričito i funkcionira izvan svake sumnje. Ukazanje u Međugorju dalo je izuzetan znak o Isusovoj istini, čovjek je Božji odbljesak i može živjeti u dostojnstvu. Riječ je o tome da su ljudi  hodočasnici koji govore istim jezikom, jezikom vjere i ljubavi prema Bogu.

 

* * *

        Pismo i pismenost pojavili su se u Hrvatskoj uporedo s pokršavanjem Hrvata, no, to ne isključuje mogućnot da je neka vrsta pismenosti egzistirala i ranije. Glagoljicom se pisalo sve do kraja XI stoljeća, kada je potiskuje ćirilica kao lakše i jednostavnije pismokoje se naglo razvijalo u dijelu južne Hrvatske do XII stoljeća. Na Humcu kod Ljubuškog pronađen je najstariji kulturni i vjerski spomenik na hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini, poznat kao Humačka ploča. Tekst je pisan bosančicom i smatra se da potječe iz XI stoljeća. Razvoj pismenosti, kulture i školstva, kao i sveopćeg napretka Humske zemlje,cpa prema tome i Brotnja, bio je prekinut osmanlijskim osvajanjima koja su trajala oko 400 godina a za koje vrijeme su ljudi, uglavnom živjeli u stanju opće nužde i potrebe za spašavanjem golih života. Može se reći kako u tom vremenu nije bilo nikakvoga napretka, mada je do dolaska Osmanlija, školstvo razvijano kao i drugdje u Europi. Tragovi školstva u Brotnju od dolaska Osmanlija 1463. sve su slabiji.

        Rušene su crkve, rastjerivan narod, uništavani spomenici Franjevci koji su u Bosnu i Hercegovinu stigli 1291. od početka su osnivali škole, ali je pod pritiskom osmanlijskog nasilja i njihova aktivnost jenjala. Tek pred kraj osmanlijske sile, i franjevci su živnuli, počrli du otvarati škole i širiti pismenost i vjeru, širiti kulturu među narodom. Pojavili su se iputujući učitelji, a to j ubrzalo procese opismenjavanja. Franjevačka osnovna škola u Gradnićima, počela je sa radom 1861. godine. Franjevačka osnovna škola u Čerinu, počela je sa radom 1881. godine i radila do 1905.

        Itd.

 

* * *

        Osnovno školstvo u Brotnju u vrijeme Austrougarske vladavine, 1878. – 1918., bilo je vrijeme kada je osnovna škola u Gradnićima – postala prva državna škola u Brotnju. Prva učenica koja se upisala bila je Jela Zubac /Nikolina/ rođena 1880., a upisana pod rednim brojem 213. za školsku 1887./1888. Iste godine upisana je još samo jedna učenica – Jaka Turudić /Jurina/ iz sela Služanj. Državna zgrada škole u Gradnićima, izgrađena je 1884, sa stanom za učitelja, s cisternom, drvarnicom i školskim vrtom od 85 ari.

        Narodna osnovna škola u Međugorju otvorena je 1902./1903. godine kao druga državna osnovna škola u Brotnju. Prve djevojčice upisane u ovu školu bile su Olga Stanić, kći mjesnog učitelja i Agata Soldo. Narodna osnovna škola Čitluk otvorena je 1903./1904. Te godine upisano je 60 učenika. Škola je imala učionicu igračište i vrt. Učitelj je bio Josip Jablanović. Narodna osnovna škola u Čerinu otvorena je 1905./1906. Učitelj je bio Jakov Slišković.

        U školstvu Brotnja između dva svjetska rata, 1914. – 1941. nastavile su sa radom postojeće škole, a izgrađene su škole u Dobrom Selu, Blizancima, Blatnici – 1931. i 1937. godine. U toku Drugog svjetskog rata sve škole u Brotnju su radile. Nakon Drugog svjetskog rata nastavljeno je sa otvaranjem novih škola u Brotnju, /u novoj državi FNRJ/: u Tepčićima, 1945., u Krehin Gracu, 1945., U Donjem Velikom Ograđeniku, 1948., Vionici, 1952., Služnju, 1960., u Biletića polju,1967.

        Osmogodišnje osnovne škole u Brotnju: u Čitluku, 1949./1950. prvo kao  šestorazredna osnovna škola, koja će 1952./1953. prerasti u Nižu realnu gimnaziju i raditi do školske 1957./1958., kada je reformom transformisana u osmorazrednu osnovnu školu. Narodna osnovna škola u Čerinu radi kao četverorazredna pučka škola do školske 1954./1955. kada prerasta u osmogodišnju osnovnu školu. Prvi poslijeratni upravitelja škole u Čerinu bio je Krunoslav Kaćunko. Osnovne Škole u Međugorju i Bijakovićima, prvo su radile odvojeno. Njihovo ujedinjavanje dogodilo se 1952./1953. kada,rade kao šestorazredna, a potom, 1968. prerastaju uosmorazrednu osnovnu školu.

 

* * *

        Srednje školstvo u Čitluku počinje djelovati kao sastavni dio rada i djelovanja Gimnazije iz Ljubuškog, 1977./78. Gimnazija u Čitluku kao prva samostalna srednja škola u Brotnju čiji je direktor Krešimir Šego. Reformom školstva ova srednjoškolska ustanova danas radi kao mješovita srednja škola u kojoj se učenici obrazuju za više struka i zanimanja. U prvoj godini rada upisan je 91 učenik, sada, škola u prosjeku ima 900 učenika. Za 25. obljetnicu škola je dobila ime: Dr. fra Slavko Barbarić Čitluk.

 

* * *

        Početkom devedesetih XX stoljeća zbog ratnih prijetnji od strane Jugoslavenske armije i rezervista pristiglih iz Srbije i Crne Gore, rad u školama Brotnja postajao je sve teži. U Republici Hrvatskoj je 1991. već plamsao pravi rat, a Bosna i Hercegovina je prema svim znacima bila na redu. Još u rujnu 1991. Rezervisti iz Srbije i Crne Gore okupirali su Dubravsku visoravan kod Stoca i svakog trenutka očekivao se napad na općinu Čitluk. Nastava je često prekidana zbog ratne opasnosti. Odlukom Ministarstva za prosvjetu i kulturu Bosne i Hercegovine, školska 1991./1992. godina završena je danom prestanka rada škole s uputama da poporavnih ispita neće biti.

        Nakon što je ukinut 1945. godine, vjeronauk je ponovo uveden u osnovne i srednje škole 1990. godine, kao izborni predmet, a kao jednakopravan predmet – 1992.

        Predškolske ustanove u Brotnju čine Dječji vrtić u Čitluku koji djeluje od 1985. godine /prva upraviteljica bila je Mara Duvnjak, rođena Ćorić, a prve odgojiteljice Zdenka Pehar i Anica Soldo/; te, Dječji vrtić Sveta Mala Terezija u Bijakovićima u sklopu Ustanove za odgoj i skrb – sirotišta za napuštenu i nezbrinutu djecu Majčino selo u Bijakovićima, koji je otvoren 1996. Ravnateljica vrtića od osnutka do danas je č. s. Bonifacija Barbarić.

        Osnovna glazbena školau Čitluku radi u prostorijama stare škole od osnutka 1993. kao glazbeni odjel Osnovne škole fra Didak Buntić Čitluk. Do kraja 2007./2008. školske godine upisano je 233 učenika, a školu je uspješno završilo 108 učenika na četiri smjera: glasovir, flauta,violina, gitara. Glazbeni odjel Osnovne škole Bijakovići počeo je s radom 1993. Osnovnu naobrazbu iz glazbe do sada je završio 41 polaznik. Glazbeni odjel Osnovne školeČerin osnovan je 1994. godine, izuzetnim angažmanom Ferdinanda Zovke, od kada do danas je upisano preko 400 učenika od kojih je 80 završilo izobrazbu. Škola je kvalitetno opremljena instrumentima /8 glasovira!/ etc.

 

* * *

PJESNICI U BROTNJU

 

        Ovaj odjeljak u Monografiji svakako zavrjeđuje ne samo poseban naslov i pažnju, već svakako i oznaku da predstavlja kuriozum u monografijama koje susrećemo.

        Naime, poglavlje Pjesnici u Brotnju – izvrsna je i strogo reducirana antologija suvremenog broćanskog pjesništva, kao izvanrednog, bogomdanog umjetničkog doprinosa književnosti, nikako samo u broćanskoj, jer, književnost postoji samo kao književnost uopće, svjetska književna umjetnost i nema veze ni sa kakvim podjelama. Ta okolnost sugerira kako je Brotnjo za naše prilike i prilike uopće – snažan oslonac kozmopolitizma kao ideje o Jednosti i Jednakosti u Svijetu. Sljedstveno, Brotnjaci su ljudi koji vide bolje i dalje u budućnost, posebno jer su talentirani i radini.

 

        Iz jednog stoljeća života i rada broćanskih pjesmotvoraca, priređivači ove, kako rekosmo: antologije, strogim odabirom izdvojili su 20 autora: Janko Bubalo /Turčinovići. 1913. – 1997./ i pjesma U Svetištu; Lucijan Kordić, /Grljevići, 1914. – Mostar,1993./, pjesma: Davni hercegovački krajolik; Stanko Vasilj /međugorje, 1920. – Humac, 1993./, pjesma: Došli smo ti majko draga; Umberto Lončar /Vinjani, 1922. – 2004./, pjesma: Vaga; Zlatko Markota /Krehin Gradac, 1930. – Čitluk, 1980./, pjesma: Tovarčić drva; Zdravko Ostojić /Čapljina, 1933./, pjesma: Sestri /koja tuguje zbog moje nesreće/; Mate Sušac /Čitluk, 1938./, pjesma: Ja sam mirni momčić sa Prozračca; Miljenko Mandžo /Gornji Mali Ograđenik, 1936./, pjesma: Hercegovina/; Ivan Kordić, /Blizanci, 1945./, pjesma: Kruh i vino; Gojko Sušac /Blatnica, 1941./, pjesma: Stećak i Ništak; Božidar Kaćunko /Mostar 1946.- Split, 1993/, pjesma: Između naših odlazaka; Šimun Šito, Ćorić /Paoča, 1949./, pjesma: Pismo; Krešimir Šego /Međugorje, 1950./, pjesma: Stojna kuća; Tihomir Nakić /Lipno,1952. – Čitluk, 2009./, pjesma: Daleko si i nisi daleko; Ivan Ćorić – Ćora /Paoča, 1953./, pjesma: Gradnićskom cestom;  Ivan Tolj /Blatnica, 1954./, pjesma: Ispovidam se; Mladen Sušac – Marinović /Blatnica, 1954./, pjesma: Rasuti biseri; Mile Stojić /Dragićina, 1955./, pjesma: Sjedimo na verandi i gledamo noćno nebo; Miljenko Stojić /Dragićina, 1960./, pjesma: olitva iz rova; Vesna Zovko /Čitluk, 1967./, pjesma: Međugorje; Mate Člić /Međgorje, 1952./ pjesma: Breme.

        Oaj odjeljak se uistinu čini izuzetnim naspram svake Monografije u svijetu.

* * *

        Brotnjo, odnosno Broćani, u dugom vremenu odnjegovali su brojne običaje koji im prate i čine bit života. Tradicija, nošnje, igre i pjesme sačuvane su prenošenjem s koljena na koljeno, a razlikuju se tek za nijansu diljem Hercegovine, pa tako i u Brotnju, posebno po snazi i čistoti izvođenja. Većina tradicijskih običaja vezana je uz vjerske blagdane. I u samom Brotnju postoje neznatne razlike od mjesta do mjesta, ali i znatne sličnosti.

        Ženska nošnja u Hercegovini su najčešće opanci oputari od svinjske kože, terluci opleteni od vune od više boja, dokoljnice od bijele vune, kecelje sa resama i tkanice, bijele haljine od botane, bijele marame koje se vežu otraga...

        Muška nošnja podrazumijevala je opanke, najčešće o d svinjske kože – oputari, terluci pleteni od vune i nose se na nagoma do gležanja, obojci su umetci u opancima, bijele ili crne čarape od ovčje vune do koljena, bijele košulje od botane bez okovratnika, džoka ili jelek, ručno vezeni ukrasi, fes boje trula višnja, široka tkanica od ovčje vune u više boja...

        U Brotnju žive Hrvati, Bošnjaci – Muslimani i Srbi. Male su i vrlo rafinirane razlike u običajima prosidbe, ženidbe, udaje u pjesmi, igri, nošnji. Specifičnost igre u Brotnju i Hercegovini je u tome, što se ona igra punim stopalom i vrlo temperamentno. Hrvati sve igre počinju lijevom nogom i kreću u lijevu stranu, dok Srbi pravoslavci počinju desnom nogom i idu u desnu stranu. Igre u Brotnju su: kolanje, proleta, trusa I i II, taraban, dilber, poskočica, ševica ili romica, trojanac, a pjesme su: ganga, bećarac, brojkavica /nabrajalica/ i putničko pjevanje.

        Većinu igara prate narodna glazbala, odnosno instrumenti i to: svirala /dvojnica/, diple, diplice, a u novije vrijeme usna harmonika. Popularan narodni instrument su gusle koje se izrađuju od javorova drveta, a struna od konjske dlake iz repa konja. Čuvanje tradicije i običaja danas se održava kroz rad kulturno-umjetničkih društava: Čitluk, Međugorje, Donji Ograđenici, Čerin, Boksit - Blatnica,Rudar – Gradnići, Mladost – Krehin Gradac, Dobro selo, Džemal Bijedić – Žitomislići. Vrlo je široka lepeza narodnih običaja u Brotnju od kojih su u Monografijiposebno opisani Svatovski narodni običaji.

        Ganga je običajna pjesma uz koju se izvodi i karakterističan ples, a sa kojom se Hercegovci izjednačavaju, pa kažu: Gango moja ja te piva ne bi, da se nisam rodio u tebi. Tako se ganga izjednačava sa zemljom – Hercegovinom ali i kakraktarestičnim mentalitetom, življenjem, rođenjem i ljudskim životom i samopostvarenjem.

        Ta, kakrakteristična veza s pjesmom, duboko se osjeti i u suvremenom pjesništvu broćanskih pjesnika, njihovom osjećanju života i svijeta i sebe u životu i svijetu. Ganga je pjesma koja je nastala u ruralnoj sredini, gdje se i danas rađa, razvija na selu, u polju, brdu, kamenu... Ganga je životna pjesma, muška ganga ima tzv. ružni završetak kako ga je imenovao p. Glibotić, a uveli bahati momci pri piću i osjećaju životne snage, koji je konstatirao i da ženske gange nemaju taj završetak u kadenci već zazavršavaju u čistoj i lijepoj sekundi.

        Riječ gang znači pjesma, veselje. Ganga je zasnovana na iznimno snažnom stihu: Gango moja iz starih vrimena,/ Ti si nikla sama iz kamena. Ta samoniklost gange je ljudska samoniklost, a snaga i jednog i drugog.

 

* * *

        O gospodarstvu se u ovoj prelijepoj knjizi govori polazeći od creda: Alterius non sit, qui suus esse potest – Neka ne bude tuđi sluga tko može biti svoj gospodar. Valja reći, kako je narod Brotnja svojim sposobnostima nadišao ovaj credo. Pronađeni su nevjerojatni modaliteti i rješenja. Krenulo se od problema vode koja je u Brotnju prvorazredna potreba, jer, jedan broj domaćinstava ima čatrnje, u sezoni proljetnih kiša teče potočić Lukoć, Biletić polje je pored rijeke Neretve i ima jači izvor Dunajac. Uz Neretvu su i Kručevići. Stanovništvo se obezbjeđivalo vodom iz vrelašca koja senalaze u sljedećim mjestima: Palačak u Paoči, bunar u Gradnićima, Brist u Krehin Gracu, Radonja u Čitluku, javna čatrnja u sjedištu općine Bubanj Dolac, Bakre u Donjoj Blatnici, Osridak u Donjemu Ograđeniku, javna čatrnja u Čerinu te vrašce u Hamzićima, a u novije vrijeme je iskopano je nekoliko bunara na polju kod Čitluka do Čerina. Nedaleko od Čitluka uz put prema Vionici, nalazi se vrelašce Ploče. Sve to bilo je nedovoljno i oskudica u vodoopskrbi bila je stvarna. U vrijeme suša najveći nedostaci vode osjećali su se u Međugorju i Bijakovićima. Problem je riješen za cijelo Brotnjo izgradnjom vodoopskrbne mreže u duljini od 250 kilometara, 1973. godine s mogućnošću daljeg razvoja. Kanalizacijski sustav je također cjelovito riješen uređajem/kolektorom za prečišćavanje otpadnih voda u Potpolju. Itd.

       

        Prometno povezivanje u Brotnju, nije bilo manji problem od vodoopskrbnog. Prije svega u općini Čitluk, a to je značilo izgradnju 144 km kategoriziranih cesta. Samodoprinosom i uz velike teškoće izvršena je elektrifikacija Brotnja.

        Za poljodjelstvo u Brotnju, vezani su posebni običaji, koji se tiču molitvenih rituala, kopanja, objedovanja s odmorima, pušenjem poslije objedovanja, uvečer su umivanja i pranja koja posreduju mlade djevojke, ispijanje vina, pjevanje pjesama... Grožđe i vino u svemu imaju posebno mjesto i ulogu. Broćansko vinogorje leži na prozračnom i osunčanom prostoru, u prosjeku na 250m nadmorske visine. Brotnjo ima oko 2.350 sunčanih sati.

        Brotnjo ima obilje malih podruma dijelom ukopanim u zemlju, s najrazličitijim vinskim specijaitetima. Jer, od davnina, vinova se loza u Brotnju uzgajala bez ikakve zaštite, oslonjena na svoju sposobnost da preživi i opstane. Monografija se ponajvećma i posvećuje vinu, koje je čarolija ovoga kraja. Marljivi vinogradari i vrijedni vinari, rješavali su puno problema da najkvalitetnije vino iz Brotnja poteče u cijeli svijet. Brotnjo je najveći vinogradarski kraj u Hercegovini. O grožđu/lozi i vinu žilavke i baltine napisan je dosta obiman i enološki, stručan tekst.

        Uz vinogradrstvo, duhanarstvo je od davnina bilo jednim od glavnih izvora prihoda u Brotnju /preko 300 godina unatrag/. Bio je to i značajan prostor za upošljavanje mahom ženske radne snage u općinama Ljubuški, Čapljina, Mostar i Široki Brijeg. Otkup, prodaja i prerada bili su slabo organizirani, uglavnom na štetu proizvođača, pa je s kraja osmanlijske vladavine nadalje, kad je duhan postao državni monopol, često cvjetao šverc. Kada se uspjelo u otvaranju  otkupne stanice u Brotnju, došlo je i do popravljanja položaja proizvođača sa kojim je sada zključivan individualni ugovor, došlo je i do šire primjene agrotehničkih mjera i drugih poboljšanja u ovoj grani privređivanja što je rezultiralo porastom proizvodnje. U novije vrijeme proizvodnja duhana je opala, skoro nestala, što je uvjetovano i tehnološki proizvodnjom cigareta, i td.

        Osim svega, hercegovačko voće i povrće je na glasu, prije svega jer zbog klimatskih uvjeta ranije prispjeva, jer se sadi i obrađuje na kvalitetnoj podlozi, trešnje, višnje, smokve, nar, sve vrste povrća. Zatim, stočarstvo, ovčarstvo, svinjogojstvo...

 

* * *

        Brojni turistički sadržaji u Brotnju potvrđuju da je Brotnjo postalo najozbilljnija, pa i vodeća turistička destinacija u Bosni i Hercegovini. Procjenjuje se da Brotnjo godišnje posjeti oko milion posjetitelja, a najmanje polovica njih, pored ostalog koristi i usluge smještaja, odosno noćenja, dok dnevni posjetitelji koriste prvenstveno usluge hrane, pića i druge sadržaje na ovom području.

        Prvi ozbiljan pristup Turizmu kao gospodarskoj grani dogodio se polovinom osamdesetih godina XX stoljeća, tada su organizirani relevantni turistički subjekti, naime, Turistička zajednica Čitluk – Međugorje formirana je 1985. godine. Nadalje se sustavno radi na razvojuturističke infrastrukture u Brotnju. Sada se vivi da je u razvoju turizma budućnost ne samo općine Čitluk, već i Brotnja. Takva orijentacija se pozitivno odražava na gospodarske rezultate, ali i urbanističku, socio-kulturnu, prosvjetnu i demografsku sliku cijeloga kraja. Ugošćavanje hodočasnika pruža izuzetnu priliku za upoznavanje drugih i drugačijih, stvara se i širi krug međunarodnih poznanstava, novi modli komuniciranja i usluga, vinska cesta, npr., etc.

        Vjerski turizam ili ne /jer, oko termina postoji dvojba/ ovdje funkcionira kao stalno uvećavanje broja posjetitelja koji imaju egzistencijalne potrebe i koje treba domaćinski primiti i korektno uslužiti, produbiti im osjećanje mira, sreće, ljepote podneblja, datosti ukazanja, Božjeg Milosrđa i ljubavi, dobrote ljudi i td.

 

* * *

        Agroturizam i športski turizam su ocijenjeni kao izvanredne i nove mogućnosti u skladu sa zahtjevima suvremenog čovjeka i njegovim pogledima na turističke mogućnosti. Berba grožđa, proizvodnja vina duž vinske ceste, branje sezonskih sorti voća, uvjeti za športska natjecanja, itd. izgrađeno je pun o objekata u te svrhe. Tako je rođena ideja ii o razvoju gospodarske zone koja definitivno mijenja sliku kraja i mišljenje o Brotnju kao pasivnoj oblasti. Ustvari, riječ je o tri gospodarske zone: Tromeđa – Međugorje, gospodarska zona Blizne gomile, gospodarska zona Blizanci – Biletići. Naprimjer u općini Čitluk u 2008. godini djeluje 390 gospodarskih društava, 170 samostalnih ugostiteljskih radnji, 240 samostalnih trgovinskih radnji, 185 samostalnih zanatskih radnji, 83 samostalna prijevoznika, 22 vinarije.

          Slijedi poglavlje Naše svečanosti biva još jednim dokazom o radinosti Brotnjaka, jer su Dani berbe grožđa prvorazredna svečanost. Uključuju se brojni gosti i kulturnoumjetnička društva iz Brotnja, ali i susjedne Hrvatske i drugih susjednih zemalja. Berbu prate ne samo pjesme i igre koje izvode kulturnoumjetnička društva, već i brojne izložbe, teatarske predstave, koncerti i predstave poznatih umjetnika, jer, kako kaže stara latinska ludus animo debet aliquando dari – duši treba nekada dopustiti zadovoljstvo. Kalendar svečanosti raspoređen je tokom cijele godine od mjesta do mjesta, blisko datumima vjerskih blagdana, sve je usklađenodo mjere, da postaje ne samo bitan dio života, već i vaspitnoodgojnog procesa i snaženja duhovnosti. Nekadašnji derneci transformirani su u istinsko ljudsko svečarenje i ljepotu. Jedna od najljepših i najproduhovljenijih manifestacija je Festival mladih u Međugorju koji se održava već dvadeset godina 31. srpnja do 06. kolovoza. Okrenuti promicanju i lika i djela fra Didaka Buntića, velikog franjevc, dobročinitelja, prosvjetara, profesora i humaniste, organiziraju se i Dani fra Didaka Buntićana Širokom Brijegu. Tu su i Dani Matice hrvatske u Brotnju koji završavaju kušanjem mladog vina.

        Krećući iz stare latinske Bene est, bonum facere – Dobro je činiti dobro, Brotnjaci su razvijali društveni i humanitarni rad, naslonjeni na tradiciju i sa zadaćom jasne svrhe, prije svega u Ogranku Matice hrvatske. Tako je nastalo Majčino selo. Vaspitnoobrazovni život i rad u okriljuMatice hrvatske uredno i dosljedno prate listovi Cvitak, list za sretno djetinjstvo /nivo učenika devetogodišnjih osnovnih škola/ i, Školarac, list za cure i dečke /nivo srednjoškolaca/.

* * *

        Matica hrvatska – bezrazložno i uporno suzbijana od jednopartijske države i njezinog režima do ukidanja, pobijedilla je sve nedaće. Okrenula se jačanju samosvijesti, podršci duhovnih, kulturnih i izdavačkih poduhvata, svome narodu i životu kojim taj narod živi. Matica hrvatska rijedak je primjer koji se tako dosljedno bori za interese svoga naroda na magistralnom pravcu uspjeha i postignuća u duhovnosti, prosvjeti i kulturi i općem dobru.

        Narodni univerzitetČitluk, osnovan 1962., transformiran u Radnički univerzitet Đuro Pucar Stari – 1985., početkom devedesetih u XX stoljeću postaje Kulturno-informativni centar Čitluk. Riječ je o ustanovi od izuzetnog značaja u ostvarivanju najrazličitijih potreba stanovništva ovoga kraja, uz obrazovanje, doškolovavanje i informiranje po potrebi, tu je bila knjižnica, kino, kulturnoumjetničko društvo i drugi sadržaji. Danas je Kulturnoinformativni centar Čitluk izvanredno organiziran za najsuvremenije potrebe građana u području kulture i informiranja u Brotnju.

        Informativni centar MIR Međugorje, osnovan je 1993., 25. studenoga. Centar za mir uzeo si je u zadatak nepristrsano praćenje ukazanja Kraljice mira, odnosno događanja u župi Međugorje. To je dalo efektne rezultate jer, jedni su u strasno napadali, a drugi strasno odobravali. Tako se iz nedvosmislene potrebe Centar za mirvrlo brzo razvio u suvremenu instituciju u službi Istine.

 

        U Međugorju kao jednom od najvećih katoličkih marijanskih svetišta u svijetu djeluje niz zajednica koje pružaju utočište svima kojima je potrebno. Jedna od tih je Milosrdni otac iz Međugorja specjalizirana za liječenje ovisnika o drogi, a djeluje u sklopu Majčinog sela. Zajednicu je 1999. osnovao fra Slavko Barbarić. Uz kuću u Međugorju koja ima 60-ak štićenika, Zajednica imajoš dvijee kuće u slovenskom mjestu Stari Trg kraj Črnomeja, te u Vojvodini u mjestu Stari Žednik. U Međugorju još funkcioniraju još i zajednica Majka Krispina koja opstaje i djeluje zahvaljujući Božjoj providnosti i Fond fra Slavko Barbarić koji je utemeljen kako bi pružao pomoć talentima. Tu je iZajednica Cenacoloili zajednica za mlade koji su izgubili smisao života, a koju je utemeljila sestra Elvira Petrozzi 1981.

 

* * *

        U radu Športskog saveza Brotnjo, poseban naglasak stavljen je na poticanje i promicanje športa djece i mladeži, športske rekreacije svih uzrasta pučanstva i edukaciju športskih kadrova, Ustrojstvo Športskog savza Brotnjo; Skupština, Upravni odbor, Nadzorni odbor, Stegovna komisija. Članice Saveza su /15/ klubova u /10/ grana športa /: Atletski klub Brotnjo, Karate klub Hercegovina, Karate klub Međugorje, Kuglački klub Međugorje – Brotnjo – Čitluk, Hrvatski košarkaški klub Brotnjo, Nogometni klub Brotnjo, Ženski hercegovački klub Brotnjo '94., Teniski klub Brotnjo, Hrvatski rukometni klub Međugorje, Stolno-teniski klub Brotnjo, Boćarski klub Hrvatski radiša, Kuglački klub Brotnjo – Ćitluk, Malonogometni klub Brotnjo, Šahovski klub Brotnjo.

        Šport kao pojavni oblik fizičke kulture u Brotnju ima svoje nedvosmislene i odane sljedbenike fizičke kulture, što je vidljivo i u konkretnim rezultatima. To se može vidjeti već prema vrstama športova organiziranim u klubove, te prema spisku šporstkih manifestacija, tenis, nogomet, rukomet, košarka, borilački sportovi. Brotnjo je prepuno športski nadarenih ljudi koji se športski bore i razvijaju ili koji podržavaju i organiziraju šport dajući sve od sebe.

        Tu je i spisak prvih ljudi u Brotnju.

        Potom, tu je impresivan spisak literature na koje se pozivaju autori tekstova i suuradnici, oko 350 bibliografskih jedinica, te spisak od 65 suradnika na pripremi i uređenju fotomonografije Brotnjo.

        Riječ je o knjizi kojoj se ne može ne povjerovati, o knjizi koja se ni u kakvom pogledu ne može dovesti u pitanje jer je seriozno rađena i argumentirano postavljena u svim elementima, opremljena potrebnom aparaturom i dokazima, od prvog do posljednjeg slova.

       

* * *

        Ova knjiga kao malo koja viđena, zorno svjedoči o Brotnju u prošlosti sadašnjosti dajući nam i sve relevantne reference i naznake o budućem razvoju ovoga prelijepog kraja, a sve na primjeren i referentan način. Knjiga svjedoči da Brotnjaci vole svoje Brotnjo do neslućene ljubavi, jer, više ni sami ne znaju otkad su tu, a uvijek su radili na osobnom i zajedničkom boljitku.

        U posljednjih nekoliko desetljeća, Brotnjo se ubrzano razvijalo i napredovalo u svakom pogledu. To što su Brotnjaci postigli, mogu postići samo ljudi neizmjernom ljubavlju i radnim kontinuitetom, ljudi odnjegovane kulture rada i življenja, ljudi stvarnog dostojanstva i svijesti, svjesni svojih moći, pouzdano definiranog identiteta u svim elementima.