Znatno više nego mjesta približne veličine Tešanj s okruženjem, grad je značajnih individualnosti u umjetnosti i kulturi, ekonomiji i društvenom životu. Odakle god počnemo nećemo uspjeti u nabrajanju: Musa Ćazim Ćatić, Adem-aga Mešić, Ahmed Aličić, Kemal Korajlić, Edhem Pobrić, Smail Terzić, Alija Galijašević, Ahmet Hundur, Miralem Brkić, Rifat Kantić, Hasan Mehinović, Sakib Brkić, Edhem Mehinović, Franjo Bratić, Ivica Budulica – Strikan, Sead Korajlić, Sabahudin Kovač, Melida Travančić, Amir Brka, Daliborka Brković, te Bajruzin Hajro Planjac kao pisac i izdavač. No, ima i drugih. Skromno mi znanje za pravljenje ovakvog spiska. Evidentno, riječ je o ljudima koje uvažavamo kao aktere kontinuirane kulturne promjene u prostoru širem od tešanjskog kraja.

        Amir Brka, svakako je pojava koja zavrijeđuje posebnu pažnju i recepciju iz puno razloga. Osim što je iznimno talentiran pjesnik i prozaist, dobro je shvatio mogućnosti osobnog, ne samo spisateljskog i umjetničkog, već i šire zasnovanog društvenog i kulturnog angažiranja. Riječ je o znatno proširenom djelovanju Centra za kulturu i obrazovanje Tešanj, posebno u izdavačkoj djelatnosti. To što godinama radi, u više navrata u medijima je nazivano čudom, a slijeđeno kao pozitivan primjer u BiH općenito. Čak i nazočnost metropolekao umjetničkog i kulturnog središta u svijesti mnogih ljudi uzmiče. Centar i Brka jednako afirmiraju naslijeđe i suvremenu književnoumjetničku produkciju. Tako se, preko noći, uspravljaju do sad nepoznate inventivnokreativne pojave. Na bh. kulturalnoj mapi grad Tešanj svijetli sve intenzivnije kao poticajan ambijent za inventivne i kreativne ljude.  

* * *

        U tako označenom ambijentu, evo nas u neposrednom susretu sa pjesničkom pojavom Merime Ahmić, inteligentne, darovite i načitane mlade žene koja ima ono što zovemo pogled na svijet i odnos prema svijetu, a to ispoljava umijećem stihovanja. Njezina tamno intonirana pjesnička knjiga Crni labud jeste promišljanje o smislu osobnogsada, ali i općenito o suvremenosti koju tvore ljudi svojim prisustvom u svekolikoj međusobnoj izloženosti i nemjerljivoj svevremenosti koja ih bitno oblikuje. Pri tome Merima Ahmić pokazuje uistinu zavidnu sposobnost poniranja i spoznaje, zrelost i pjesničku vještinu. Tamne tonove, intencijalno, možemo pripisati njezinom daru, inteligenciji, oporim vremenima i stvarnosti koja ju formira. To, dakako, dijelom kao pjesma i estetski čin u poetičkom – umjetničkom smislu. Dakle, Merima je sasvim pjesnik od ovoga svijeta iz kojega ne bježi, s kojim se suočava bez uzmaka, e da bi mu rekla svoj ljudski i pjesnički stav.  

        Labud je ptica vrlo raširene simbolike i tek u primjeru crnog labuda – znatno sužene. Prema Rječniku simbola labud najčešće utjelovljuje mušku, solarnu i oplođujuću svjetlost. Na istoku je zbog bjeline simbol čistoće i ljepote, elegancije, plemenitosti i smionosti. Najčešće je spominjana ptica u keltskim tekstovima. Labud je u osnovi nebesko stvorenje i oblik je što ga poprima većina onih s drugog svijeta koji iz nekih razloga svraćaju na ovaj svijet.

        Labudovi putuju u paru vezani zlatnim ili srebrenim lancem, simboliziraju viša ili anđeoska stanja... Nakon analize prizora iz drugog Fausta, francuski književni teoretičar Gaston Bašelar /Bachelard/ sliku labuda smatra hermafroditskomkao sliku želje koja poziva na stapanje polariteta i vječni ljubavni zavjet... Labud pripada alkemičarskoj simbolici. Ali, Merimin labud, njezin par ili njezindrugi dio – jeste crni labud koji ima izvrnuta simbolička značenja!

        To je onaj labud iz Andersenove bajke u čijem se liku javlja krvoločna/začarana djevojka koja se nakon tri zaranjanja u posudu sa vodom – koja pročišćuje – oslobađa od čarolije i smiješi svome zaručniku. Merima se o tome pjesnički propituje da bi zaključila: ... / poleti labude nebu/ ostvari svoj najveći san / uvijek ću moliti za tebe / srest ćemo se, čekam taj dan. /Pjesma: Crni labud/.

        Etc.

        U našim, tj. bh. uvjetima, crni labud se javlja i kao mladi čovjek – pripadnik specijalne jediniceArmije BiH koja je formirana radi zaštite Predsjednika Predsjedništva Države i istaknutih ličnosti! Dakle, crnog labudau naslovu Merimine knjige kao intrigu, ako je riječ o simboličkom značenju, možemo čitati i razumijevati i kao njezinu tajnu ljubav i zaštitnika osobnog razvoja i odrastanja njezinog pjesničkog bića pred svakojakim i umnoženim opasnostima iz vremena i okruženja u kojem stasa. A to je uistinu pjesnički shvaćena opcija i stvarna mogućnost u jednakoj mjeri.

* * *

        Pjesme Merime Ahmić mahom su kratke, jezično reducirane, smisaono i poetički usmjerene do nivoa u kojem autorica postiže određeni književni cilj. Zato ćemo rijetko naići na višak jezičnog materijala i semantičku/značenjsku zatrpanost kakvom znaju obilovati, osobito prve pjesničke knjige. Pjesme su ispisane in continuo, u distihu koji je grafički sječen tako da se postvaruje kao katreni s proizvoljnom/isprekidanomali pravilnom rimom. Ta okolnost, kojoj je u osnovi distih/gnomski ili misaoni stih, omogućuje Merimi jednako razmah snažne misli i zvučnost stiha i pjesme koja u budućnosti nagovještava i mogućnost značajnijih eufonijskih metamorfoza njezine poezije. U ovom trenutku Merima Ahmić čini najznačajnije: izražava svoja osjećanja, formulira pitanja svojstvena svome vremenu, daje poeziji ono što joj je kao pjesnikinji svojstveno.

        Pjesma koju Merimin stih i pjesnička forma donose, odlikuje se jezgrovitošću i prodornošću pjesničke poruke i smisla. Primjeri koje navodimo odabrani su nasumično. ... / Smrti, / kraljice pravde časne / ti, čije ruke ne zadrhte nikada / pod tvojom sjenkom kosti se lome / zato nosiš krunu koja ti pripada! /Iz pjesme: Kraljice/. Ili: ... / lažemo sami sebe / da vatra nas neće taći/ a niko se spasit neće / svako svoj će plamen naći! /Iz pjesme: Svako svoj će plamen naći/. Ili: ... / prodajemo duše, zaista / padamo u mračne odaje / džaba grle nas krila milosti / paćenik milost ne prepoznaje. /Iz pjesme: San/. Ili: ... / bez emocija / duše / časti / bez imena! /Iz pjesme: Bez imena/. Ili: ... / sanjajmo barem sreću / možda ju samo u snu srećemo / sanjajmo da jutro će promijenit sve / a možda se probudit nećemo! /Iz pjesme: Poslije mene/. Ili: ... / baletan se više ne vrti / u muzičkoj kutiji na klaviru / kada se istina rodi / sve lijepe riječi umiru! /Iz pjesme: Šapatom istine/. Itd.

        Pjesme Merime Ahmić svojevrstan su repertorij/popis motiva/pojmova koji misaono, pjesnički i realno određuju njezinu poziciju, a tako je intelektualno i kao osobu snaže i uspravljaju, jer bitno tvore njezin identitet i prostor u kojem egzistira.

        Čestitamo izdavaču: Javna ustanova Opća biblioteka Tešanj i autorici – Merimi Ahmić.

* * *

        No, i nakon svega rečenog, iskreno sumnjamo kako su Vam ikoliko jasnije i bliže Merima Ahmić i njezina poezija. Uistinu, tu Vam može pomoći samo čitanje knjige Crni labud. Želimo vam ugodno čitanje.

* * *

        27. srpnja, 2011.                                                        a. k.