Atif Kujundžić, književnik. 75 300 Lukavac. Ulica
Patriotske lige 4/1.
Telefon: +387 61 734 977, 035 570 180. E-mail: kujundzic@gmail.com
_______________ BOSNA i HERCEGOVINA _______________
________________________________________________________________
* * *
ŽIVOT U
KNJIŽEVNOST
KAO
METAK U AORTU
* * *
Miljenko Buhač
U MOSTAR AKO KRENEŠ
ili
MOJ K(R)AMP(F)
* * *
Knjigu priča Miljenka Buhača U Mostar ako kreneš ili Moj
k(r)amp(f) – možemo shvatiti i kao fragmentarno ili mozaično ispisano
romaneskno štivo koje se u krležijanskom shvatanju romana može doživjeti kao historijska kronika i jedini
beletristički način, da se stvari prikažu u svojoj jadnoj golotinji, bez maske.
Ljudi putuju kroz vrijeme, a da bi se udes njihova života ostvario u svoj
grozoti i bezidejnog trajanja, a to je ostvarljivo samo u romanu. Dakle,
Miljenko Buhač – napisao je ovovremeni roman. Napisao je ono što je najteže
napisati. Osim toga, ispisujući naslov i u opciji: Moj k(r)amp(f), asocijativno nudi nam sliku neofašističke
stvarnosti i opasnosti koja ustvari prijeti cijelome svijetu. Miljenkovo
zapažanje i nominacija su vrlo vispreni. Zbog toga mi je Miljenko posebno važan
i drag, makar ja i bio neobjektivan – on je čovjek sjajnog duha. Žanrovski je
neopterećen kao i njegovi likovi, svevid je i za moje uvjerenje, pravo je
spisateljsko čudo.
Jedinstvo vremena, prostora i
cilja postoji knjizi U Mostar ako kreneš,
profiliranje likova i njihovoga mentaliteta vrlo je vitalno i blisko,
dinamično, profilira ih isti duh. Miljenko Buhač je fascinantno duhovit do
mjere kojoj kao specifičnom šarmu ne možemo odoljeti. S obzirom da je Buhačov
humor stvarnosno zasnovan, riječ je o kozerstvu i stvarnoj duhovitosti koja
neodoljivo otvara proces smijeha i životne radosti u ljudima, Buhačovim
likovima i čitateljima. Dakako, ako Miljenkovo djelo shvatimo kao roman, to je iroman likova. Svaki fragment donosi
karakterističan lik. S puno opravdanja, jer, Miljenko Buhač je inteligentan
pisac, na čemu bi mu mnogi mogli pozavidjeti. Pa, pouzdano i zavide, jer ni
slovo ne ispisuje uludo! Miljenko je pronicljiv i duhovit. Sočan u svakoj
riječi s punim pokrićem Miljenko nije čovjek koji se bavio rastezanjem mačke, što bi rekao jedan moj pjesnički prijatelj,
naprotiv, Buhač piše, slijedeći leksički i semantički smisao rijči i unaprijed jasno
profiliranu sliku, iz rečenice u rečenicu stječe i razvija spisateljska znanja
i vještine. Njegova sintaksa veoma je pecizna.
Ovo je pomalo i pikarski
roman i roman o probisvjetima ovoga doba,
o ljudima koji se snalaze i prolaze kroz iglene uši života i vremena. Miljenko
Buhač je ovovremeni, tj. suvremeni spisatelj što držim iznimnom i najtežom spisateljskom
opcijom i na čemu mu čestitam, zbog čega mi je drag. Imamo spisateljskih ambicija
na sve strane, ali, pisaca malo. Ovo govorim kao čovjek spisateljski nebitan i
nevažan čak i u malom prostoru koji zovemo BiH.
Buhačov roman, U Mostar
ako kreneš, stvaran je presjek društvene slike u jednom aspektu, naročito u
povijesnom i prostornom, postratnom, sociološkom, vremenskom dakle i
antropološkom, a dužni smo uočiti kako i teorijski fiksirani romaneskni i drugi
žanrovi mutiraju i Buhač je to savršeno i briljantno prepoznao i vidio kao
osobnu mogućnost i priliku osobne suvremenosti. Ništa nije dato zauvijek.
U Mostar ako kreneš je knjiga
/roman likova, dominantno/ koji se vrzmaju najčešće na marginalnoj životnoj
crti /i po čemu su i pikarski/ svjesni toga kao prirodnog mjesta za svoju osobu
i nemogućnost izmjene osobne pozicije, dakle mjesta, koje niti žele niti mogu
promijeniti. Na određen način njih je profilirao život svojim zadatostima do
mjere da i iznakaženi nuždom i nevoljama propuštaju svaki refleks da uđu u
nešto bolju opciju, oni naprosto žive krajnosti. Njihovi su likovi i karakteri
zamišljeni kao nositelji određenih ideja i pogleda na svijet, pa im to i bivaju
osnovne karakterološke crte. Sasvim je izvjesno da ovakvi likovi nisu bili
mogući osamdesetih i početkom devedesetih i da su proizvod bitnih društvenih
promijena na prijelazu iz XX u XXI stoljeće. Miljenko Buhač je pisac
suvremenosti i živog, žovijalnog duha kojemu ne promiču pojeddinosti i
refleksije životne stvarnosti. Događaji i ideologije ostavljaju traga na
ljudsku prirodu, ponašanje pa i izgled.
Bez izlišnih obrazloženja i komentara, Miljenko Buhač to prepoznaje
i registrira kao fakat. Svakako, on je najmanje kriv za izgled stvarnosne slike
života. Miljenkovi likovi nose dio autorovog duha i odnosa prema svijetu koji
je često ironičan, paradoksalan, crnohumoran, ciničan – ali stvaran, bez
daljnjeg.
Osobno, radujem se susretu sa djelom Miljenka Buhača. Neke
stvari nikad ne bih saznao da nisam čitao rukopis U Mostar ako kreneš. Miljenko mi je darovao sjajnu spoznaju o
ljudima koje nisam razumio dok nisam u njegovom tekstu vidio kako žive tvrd i
žestok život. Pošto ništa nije slučaj osim onoga što nismo razumjeli, Miljenka
je pouzdano stvorio naš život koji je
ponekad sazdan od malih nadmudrivanja i dovitljivosti koja nerijetko vode u ovovremeni
i ovosvjetski nesporazum i pakao.
Dakako, Miljenko je više mislio o sadražaju nego o formi
/koja je zadata životom/. Zato, smisao njegovoga romana probija ovovremenu
razinu stvari i govori nam o životu i smislu koji nismo razumjeli i shvatili do
kraja. O životima koji su i nama upravljali do ovoga časa, do ovoga trena. Drago
mi je da sam ovo shvatio, jer, takve stvari nam nerijetko promiču.
Miljenko Buhač, rijedak je inventivni um. Izvrstan stilist.
Njegovi tekstovi govore cjelokupnom svojom fizionomijom ono najznačajnije radi
čega su pisani. Tom stilu, treba pridodati Buhačev urođeni smisao za humor,
sočan i živ jezik. Autorefleksivno i autorerfrerencijalno besprijekorno
funkcionira u njegovom romaneskom tekstu. Jer, nije uvijek jasno šegači li se Miljenko
sa svojim likom ili sam sa sobom! Njemu osobno to nije ni važno, a moram reći ni
meni, Miljenko mi je zbog toga posebno drag.
To je ono što volim u svom malom životu. Cijenim, kako je
moje shvatanje Miljenka Buhača – shvatanje je njegove inteligencije. Biti
pisac, a ne biti inteligentan – nije moguće! To je načisto genetska stvar –
ili, stvar od Dragog i Dobrog Boga dobijenog Dara. A, Miljenko Buhač ga ima u
izobilju /Bog tako i daruje – nesebično/! Samo želim, da Miljenko Buhač što višpiše. Jer će to potvrđivati naprijed
rečeno o njegovom talentu i izjednačenost sa oporošću života.
Karakterizacija likova
najvećma je datau samim imenima likova: Drnč, Guza, Bilder. Mila – Melani,
Born, Lisičin Brijeg, Šiljkut, Brato, Smrdoljub, Milan Pometina, ne bježi od
pominjanja Oluje, otac Smrdoljub,
balija Boban, etc. Miljenko j beskrajno rječit za svaku situaciju.
*
* *
17. svibnja,
anno Domini, 2011. a. k.
