VRIJEDNO I DOSTOJNO

PRIPOVJEDANJE

Kemal Ljevaković

a u knjizi TRAGOVI VREMENA Esmira Bašića

Ako bismo počeli razmišljati o ovoj knjizi Tragovi vremena počinjući od njenog naslova onda nam se nameće bukvalna personifikacijska misao da je u njoj riječ o Vremenu, sa velikim početnim slovom V, koje se kreće – živi i ostavlja nam svoje tragove.

Međutim,ljudi čine vrijeme, vrijeme je ispunjeno ljudima (i ljudi su ti koji ostavljaju tragove u vremenu) ili,kako neki kažu, u protivnom vremena nema. Vrijeme se u ovoj knjizi može poimati istovremeno i kao svjedok i kao sudija, stim da mu svjedočenje traje, i trajaće dok je knjige, a sudovanje se odgađa ali samo do trenutka kada tu ulogu preuzima čitalaciščitavajući ovu knjigu i promišljajući sve njene refleksivne raskoši o tridesetak pitanja b0sanskohercegovačke i bošnjačke stvarnosti – na lokalnoj razini i šire, donoseći tako svoj sud, i sada u ovom vremenu i sutra kad god bude knjiga iščitavana.

U namjeri da isprovociram dilemu potencijalnog čitatelja ove knjige, i da bih na motivaciono djelovao, samo ću nekoliko autorovih teza a naslova iz ove knjige, pošto je ovo knjiga i polemičke naravi, kazati u formi antiteze ili pak pitanja:

Je li Tešanj najbolja bosanskohercegovačka paradigma ili je to paraparadigma?

Ima li negacije bez potvrđivanja, ili negacije-negacije ili ima li pozitivnog bez negativnog?

Je li nerazumijevanje našeg bića indoktrinacija nas?

Kvari li vlast ljude ili ljudi kvare vlast?

Gdje to autor ove knjige smješta i na koje pedijastale:

vrijednosti čitanja i kulturu čitanja,

zatim - moć pravde i nemoći pred nepravdom,

kako uvesti kulturu ponašanja u izbornu kampanju kad iste nema nigdje, ni kod onih koji bi trebali da je uvode,

kako će svijet na mladima ostati kad će on sa starima nestajati,

kako bošnjački političari doživljavaju retoričke poraze kad ništa ne govore, kako je Car go, a obučen,

kako imamo državu za samo vladajućeg čovjeka,

kako oni koji ne vjeruju u Boga traže argumente,

kako jedna (a)teistička blasfemija potiče zdrava razmišljanja,

kuda nas vodi profesionalna dezorjentacija,

zašto se bojimo islamofoba, zašto zamki i opasnosti vehabizma, zašto, zašto...

zašto sve to kad imamo Oslonac i Vizije u Principima Ebu-Bekrovog Vladanja.

Sve su to, i još nepomenute, teze i antiteze ove polemičke publikacije u svoj svojoj lepezastoj šarolikosti, za šta ćete naći promišljanja u ovoj knjizi, obojene pedagoškim pristupom i dašcima ajeta i hadisa. Autor Bašić polemizira sa neistomišljenicima na lokalnim portalima pa i portalima iz drugih država (ali samo posredstvom ovdašnjih neistomišljanika – a koji, eto, pribjegavaju u tamošnje portale da bi, valjda, kuražniji bili), polemizira tako, autor knjige, sa javnošću, a ponekad i sa samim sobom, i uvijek i u svakom slučaju to biva slijedom nenasilne komunikacije, hodom argumenata i spoznaja i u uvažavanju sagovornika. Ovo je unekoliko inovativan pristup raspravi i raspravljanju kao obliku kazivanja obogaćen odgajateljskom dimenzijom. Ovo je svojevrsna knjiga-žrvanj u kojoj se pitanja i problemi bošnjačke i bosansko-hercegovačke današnje zbilje melju do spoznajnih praški gornjo-žrvanjskim angažiranim intelektom autora.

Knjiga Tragovi vremena Esmira Bašića u tematskom smislu predstavlja eseističku tematsku razuđenost do arhipelaških šara. Ovo je školski primjer kako jedan zbir različitosti, jedna sadržajna šarolikost, može biti obgrljena idejom, naslovom, žanrom, prostorom i vremenom u jednu stamenu cjelovitost jedne knjige.

Kada se autoru Bašiću dogodi, da to tako nazovem, kolumnistički, bolje reći, esejistički infarkt, on svoje opservacije problema stentira didaktičko-metodičkim principima i kur'ansko-hadiskim aksiomima i tako kroz te stentove svoju polemičku priču propušta do edukativnih i nadasve odgojnih ostvarenja spram sagovornika-negacije, i čitatelja knjige. Dakle, i aksiološki gledano – to je veoma vrijedno i dostojno pripovijedanje autora Bašića.

Dakle, knjiga je osobena kako u svojoj sadržajnosti, tako i u autorovom narativnom pristupu, i kao takva pripada osobenom retoru i čovjeku eruditi. Sve je u njoj pomno objašnjeno, analitički sagledano, postavljeno na uzročno posljedičnu vezu i ako nešto jeste – kazano je zašto jest, a kazano je i zašto nije, ako nije, problemu i njegovom rješavanju se prilazi i hipotetičkim promišljanjima itd. i sve je, nekako, jednostavno i logično.

Kazivanje je iskreno i ima prefinjene skladne tokove s jednostavnim stilom koji obiluje brojnim kratkim digresijam - toliko koliko nosi jedna gnomska potkrepa i njeno pojašnjenje, dakle digresijama s mjerom, taman toliko, da se ne pobjegne od pripovjedačke matice, odnosno problema o kojem je riječ.

Ova knjiga, što bi rekao Kafka, je kao sjekira koja treba da razbije zamrznuti led u nama,jer moramo se već jednom početi odupirati maksimi Bernara Šoa:Historija će, gospodine, lagati kao i obično,a moći ćemo se odupirati samo znanjem i mudrošću i s ovakvim esejističkim osvrtanjima i reagovanjima i inače knjigom.

Jer svaki naš pokret Svi ljudski pokreti proizlaze iz potrebe za napadom ili odbranom. – a ova knjiga je baš to - i jedno i drugo, i tako vrijeme, i ljudi u njemu, ostavljaju svoje tragove, kao što to čini profesor Esmir Bašić ovom knjigom.

Autoru Bašiću iskrene čestitke!

Tešanj, Opća biblioteka, 28.12.2011. godine na promociji izrekao Kemal Ljevaković.